i evo opet ja pišem....
pišem pjesme tebi....
o nama...o našoj ljubavi....
bila nam je to prva ljubav....
ona koja je najlijepša dok traje
ali i ona koja najviše boli kad nestane....
i sada ostaju samo prazni stihovi,
tuga,i bol....
ostao sam sam,
zarobljen osjećajima
kojih nikako da se riješim...
i sjećanja....
sjećanja na nas.....
kako je to bilo lijepo razdoblje...
i sad bi htio da mogu vratiti vrijeme,
pa makar na jedan dan...
uživao bih u tom danu
poput leptira što živi svoj dan....
iskoristio bih ga u potpunosti....
kao da sutra ne postoji...
al nemogu....
i muči me to....
a činjenica da se prva ljubav
nikada ne zaboravlja
ubija me....
koliko sam samo
neprospavanih noći
proplakao zbog tebe,
ali tebi to ništa ne znači...
za tebe ja ne postojim...
i nije ti važno kako sam...
što osjećam...
pregazila si me poput vlaka...
od mene su ostali samo razmrvljeni komadići
srca prepunog ljubavi...
pitam se...
postojim li uopće??
raskomadan u tisuću dijelova
osjećam se tako prazno...
i ostaje mi samo neuzvračena ljubav...
povrijedila si me,
opet...iznova...
po tko zna koji put...
ponekad mi se čini
da stvarno uživaš u tome...
al ne razumijem zašto??
zar ti više ništa ne značim?
boli me to...
i dok tvoji su tvoji osjećaji
prema meni totalno ishlapili,
svaki dio mene
vapi za tvojim dodirom...
a tebi je svejedno...
za tebe sam samo još jedan u nizu...
a ja tako ne mogu...
ne podnosim to...
povrijedila si me...
opet,iznova...
i dok ovo pišem
razmišljam kako moje riječi
ne dopiru do tebe,
nisi više ista kao prije,
promijenila si se...
osjećam se kao
da te više i ne poznajem...
i mislim si...
kako skrivaš te svoje osjećaje??
ako oni uopće još uvijek postoje....
nemogu više...
preslab sam,
previše emotivan...
raspadam se iznutra....bez tebe...
bez tebe kao da više i ne postojim...
nema me...
svaki dan te vidim....
svaki dan me boli...
srce moje ne može više...
iscrpljeno je...
i ja sam...
ni usred noći nemam mira,
bar da se malo odmorim...
ali ne mogu,
sanjam te...
boli me...
izluđuješ me...
gledam kako te drugi grle,
a ja nemam prava na to...
htio bih te i ja zagrliti...
bar na kratko,na djelić sekunde...
meni bi trajalo kao godina...
al nemogu,
i nesmijem...
ali htio bi...
bili smo kao jedno...
bar sam ja tako mislio,
al sad više nismo...
a ja se još tako osjećam...
izluđuješ me...
< | listopad, 2007 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
pišem ove pjesme samo s jednim razlogom....
da sebi olakšam ionako već totalno sjeban život...
tu se ispušem...i kažem što osjećam...
jednostavno je...tako mi je lakše...
komentari su dobro došli...
savjeti...pohvale...kritike...